Kur’an sam o sebi najbolje govori.

Ovih nekoliko ajeta pokazat će njegov uzvišeni sadržaj i svrhu slanja čovječanstvu:

• 
• „A objavljuje mi se ovaj Kur’an da upozorim vas i svakog do koga dopre“ (El-En’am, 19)
• „Osim Allaha niko nikada ne bi mogao sačiniti ovaj Kur’an“ (Junus, 37)
• „Ovaj vas Kuran vodi onome najpostojanijem i najispravnijem, a vjernicima koji čine dobra djela radosno nagovještava da će imati veliku nagradu.“ (El-Isra‘, 9)
• „Reci: ‚Ako bi se sastali pojedinci ljudske vrste i pojedinci civilizacije džina da donesu makar slično Kur’anu neće nikada donijeti ni slično, makar jedni drugima i pomagali.'“ (El-Isra‘, 88)
• „Već smo im došli s knjigom koju smo precizno izložili na znanju (ilmu)“. (El-‚Araf, 52)
• „Evo, to vam je bez sumnje Knjiga u koju i u kojoj nema nikakve sumnje“. (El-Bekare, 1-2)
• „U ovom Kuranu smo čovječanstvu precizno naveli od svega primjer.“ (El-Kehf, 54)
• „Oni kojima smo dali Knjigu, istinski je iščitavaju i uče, oni vjeruju u nju.“ (El-Bekare, 121)
• „U Knjizi nismo ništa propustili niti pretjerali.“ (El-En’am, 38)
• „I spustili smo ti Knjigu kao obajšnjenje svih stvari.“ (En-Nahl, 89)

Imena i nazivi Kur’ana

1. Kur’an je prvo, najpoznatije vlastito ime posljednje Allahove objave čovječanstvu. Ovo uzvišeno ime upućuje, kao što je i ranije naznačeno, na knjigu koja će biti mnogo čitana /učena/ i koja će biti sakupljena u jednu zbirku. „Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.“ (El-Isra‘. 9)
2. Kitab – Zapisana objava i sakupljena u jednu knjigu. „Mi vam knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?“ (El- Enbija, 10)
3. Furkan – Knjiga koja rastavlja istinu od neistine, pravi put od zablude, svjetlo od tmine, dobro od lošeg, dozvoljeno od nedozvoljenog. „Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furkan da bi svjetovima bio opomena.“ (El-Furkan, 1)
4. Tenzil – Knjiga koja je postepeno objavljivana. Knjiga koja je spuštena od višeg ka nižem, odnosno od Allahove uzvišenosti na ovaj svijet čovjeku. „I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova.“ (Eš-Šu’ara‘, 192)
5. Zikr – Knjiga koja opominje i budi svijest. „Mi uistinu Opomenu objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njom bdjeti!“ ( El-Hidžr, 9) Ostala imena i nazivi Kurana mogu biti vlastita imena kao i gore navedena (prema mnogim autorima), a mogu biti i izvedena imena – atributi (prema drugima).
6. Burhan – Knjiga koja sadrži neoborive argumente.
7. Nur – Knjiga Allahovo svjetlo i Allahova svjetla koja ljudima osvjetljava put. „O ljudi, dokaz vam je stigao od Gospodara vašeg i mi vam objavljujemo jasnu svjetlost.“ (En-Nisa‘, 174)
8. Bejan – Knjiga proglasa, manifest, očigledan dokaz.
9. Huda – Knjiga preporuka za organizaciju života. Uputstvo za život na Zemlji. Uputa i vođenje.
10. Mev’iza – Knjiga savjeta i preporuka. „To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.“ (Alu ‚Imran, 139)
11. Tezkiret – Knjiga koja stalno podsjeća čovjeka na istine i vrijednosti i drži im svijest stalno budnom prema istinama koje čovjeku znače sve i prema kojima mora biti budan. „Ovo je pouka, po ko hoće držaće se puta koji Gospodaru Njegovu vodi.“ (El-Insan, 29)
12. Belag – Knjiga saopćenja, obavještavanja. „Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku.“ (Ibrahim, 52)
13. Aziz – moćna knjiga. „A on je zaista Knjiga zaštićena.“ (Fussilet, 41)
14. Bešir – Knjiga radosnih vijesti.
15. Nezir – Knjiga opomena. „Vjesnik radosnih vijesti i opomena, – pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.“ (Fussilet, 4)
16. Bušra – Knjiga radosnih nagovještaja. „Upute i radosne vijesti onima koji vjeruju“ (En-Neml, 2)
17. Besair – Vrijdnosti koje stoje pred očima (viđene vrijednosti).
18. Milost – Knjiga u kojoj je nagoviještena i ukazana Allahova milost čovjeku. „Ovaj Ku’ran je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.“ (El-Džasije, 20)
19. Velika Vijest – „O čemu oni jedni druge pitaju? – O vijesti velikoj.“ (En-Nebe‘, 1-2)
20. Blagoslovljena – mubarek knjiga – „Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“ (Sad, 29)
21. Šifa‘ – Lijek za ono što je u grudima ljudi. „Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.“ (El-Isra‘, 82
22. 

Kur'anski ajeti o vrijednosti znanja i učenja

👂
Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara,stvara čovjeka od ugruška! Uči, plemenit je Gospodar tvoj,koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna. (El-Alaq, 1-5)

- A zašto ne razmisle sami o sebi? ( Er-Rum-8)

- Reci: "Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!" (Junus-101)

-On vam pokazuje dokaze Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne priznajete? (El-Mu'min-81)

- I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju. (Er-Rum-22)

- Na nebesima i Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju. I stvaranje vas i životinja koje je razasuo dokazi su za ljude koji su čvrsto ubijeđeni; i smjena dana i noći i kiša koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova - dokazi su za ljude koji imaju pameti. (El-Džasije:3-5)

- Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti.( El-Bekare-164)

- Upitaj: 'Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?' - 'Allah!' - Reći će oni -, a ti reci: 'Pa zašto Ga se onda ne bojite? (Junus:31)

- Allah svjedoci da nema istinskog boga osim Njega - i meleki i učeni (svjedoče isto)- i On pravdu vrš i pravedno postupa. Nema istinskog boga osim Njega, Silnog i Mudrog! (Ali Imran-18)

- On daruje znanje onome kome hoće, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni. (El-Bekare-269)

- Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!' (Ez-Zumer:39-9)

- A Allaha se jedino boje od robova Njegovih - učeni. (El-Mu'min-28)

- U stvaranju nebesa i Zemlje, u stalnoj mijeni dana i noći, naći će razumni znakova i dokaza. (Ali Imran-190)

Boga se boje samo oni od robova njegovih koji su učeni i znani. (Seba'-28)

- ...vide oni, kojima je znanje dano, da je Kur'an - što je tebi objavljen od Gospodara tvog - sušta istina i da upućuje (razumne Ijude) na put Silnog i hvale Dostojnog. (Seba'6)

- Mi smo u ovom Kur'anu ponovljeno iznosili primjere iz svake ruke. A čovjek se o većini stvari prepire. (El-Kehf-55)

- Ne, Kur'an - to su ajeti jasni i otvoreni u grudima onih kojima je znanje dano. A poriču ajete Naše samo griješnici i silnici. (El-Ankebut-49)

- Mi ćemo njima ubrzo pokazati znakove Naše u vidokrugu i u njima samim. Tada će njima posve jasno biti da je Kur'an istina. Zar nije doista Gospodar tvoj, jer On je pravi Svjedok svakoj stvari?! (Fussilet-53)

O vi koji sumljate

Allah kaže: “Ako ste u sumnji u ono što smo objavili Našem robu (Muhammedu), onda recite jedno poglavlje slično tome.” “Allah svjedoči, da ono što je objavljeno tebi, da ga je objavio sa znanjem.” i da to ima svoje čvrste dokaze i potvrde. “I reci: ‘Hvala Allahu, pokazat će vam dokaze Svoje (moći i postojanja), i znat ćete ih sigurno.” “To je doista opomena čovječanstvu i sigurno ćete znati da je to istina, nakon izvjesnog vremena.” 
(Sura Ez-Zumer 88)

Allah kaže (u prijevodu značenja): “A ako vi sumnjate u ono što objavljujemo (tj. ono što objavljuje Allah) robu Svom (Muhammedu), načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu (tj. Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem), i pozovite svjedoke vaše i pomagače vaše, osim Allaha, ako je istina ono što govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.”
(Prijevod značenja, sura El-Bekare 23-24)

“Zar oni (nemuslimani) da govore: ‘On (Muhammed) ga izmišlja!’ Reci: ‘Pa sačinite vi deset Kur'anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako je istina to što tvrdite! A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega – zato muslimani postanite!”
(Prijevod značenja, sura Hud 13-14)

A ZAŠTO ONI NE RAZMISLE O KUR'ANU? DA JE ON OD NEKOG DRUGOG, A NE OD ALLAHA, SIGURNO BI U NJEMU NAŠLI MNOGE PROTIVRJEČNOSTI.

أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ ٱلْقُرْءَانَ ۚ وَلَوْ كَانَ مِنْ عِندِ غَيْرِ ٱللَّهِ لَوَجَدُوا۟ فِيهِ ٱخْتِلَٰفًا كَثِيرًا ٨٢

82 A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.

An-Nisa, 82

Nakon spomena stanja licemjera, njihovog snivanja u nepokornosti Uzvišenom i Njegovom Poslaniku, i njihova smišljanja u iznalaženju izgovora, On Uzvišeni ih prekorava zbog njihovog okretanja od Kur'ana i nerazmišljanja o njemu i njegovim značenjima. Upravo ovako je otpočeo imam El-Kurtubi svoj govor u tumačenju ovog ajeta.

Uzvišeni Allah je ovim ajetom pozvao na razmišljanje o Kur'anu kazavši pri tome „jetedebberune“. Svi mufessiri spominju da je značenje ovdje korištenog glagola: razmatranje neke stvari do njezina kraja i posljedice. Korijen ove riječi je sastavljen od tri konsonanta: dal – ba –ra / d – b – r. Tako se, na primjer, za pčelu (ar. nahl) kaže i „debr“ jer koristi medonosno bilje do zadnjeg nektara ili polena. Ogroman imetak koji ostaje i nasljednicima se takođe naziva „debr“ upravo zbog njegovog mnoštva. Dakle, upravo u ovom smislu treba da bude razmišljanje o Kur'anu!

Kaže Ibn ‘Abbas: zašto oni ne razmatraju Kur'an razmišljajući o njemu, pa da vide kako jedan njegov dio potvrđuje drugi istinitim, i da niko od stvorenja nije kadar tako nešto reći.

Kaže Ibn Kesir u tefsiru ovog ajeta: Allah Uzvišeni naređuje svojim robovima da razmišljaju o Kur'anu, zabranjuje im da se okreću od njega i razumijevanja njegovih jasnih značenja, poruka i jezgroviti izraza, i daje im na izbor da uoče kako u Ku'anu nema razilaženja, niti komešanja i zamršenosti izraza, niti suprotnosti, niti proturječnosti – jer je on (Kur'an) objava od Mudrog i Hvaljenog, i istina od Istine (el-hakk).

Ibn Kesir u komentaru na ovaj ajet navodi i sljedeći hadis:

Od ‘Amr ibn Šuajba prenosi od svog oca, a on od svog djeda koji kaže: „ Sjedio sam sa svojim bratom na jednom sijelu koje mi je draže od crvenih deva. Okrenuo sam se sa svojim bratom, kad ono na vrata uđe skupina učenih od ashaba Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem Nismo htjeli da ih razdvojimo pa smo sjeli pokraj njih. Tada su oni spomenuli neki ajet iz Kur'ana i počeli se raspravljati u vezi s njim tako da su podigli svoje glasove, pa je izašao Allahov Poslanik ljutit toliko da mu se zacrvenilo lice bacavši na njih prašinu. Zatim je rekao: ‘Polahko, narode, zbog toga su propali narodi prije vas – zbog toga što su se razišli sa svojim vjerovjesnicima i suprotstavljali jedan dio knjige drugom. Zaista Kur'an nije objavljen da bi jedan njegov dio opovrgavao drugi, već je objavljen da se međusobno potvrđuje, – pa što spoznate od njega, radite po tome, a što ne razumijete od njega, pitajte o tome učenog u njemu.’” (Ahmed, sa dobrim lancem prenosilaca)

Ibadet čovjeka treba biti posvećen samo Allahu, dželle šanuhu.

⇧ 

Čovjek treba veličati Allaha, dželle we ala, Njega se samo treba bojati i samo Njemu treba svoje dove upućivati, Njemu se samo treba kajati i od njega se samo oprost traži i Njemu se potpuna ljubav poklanja istovremeno mu se potpuno pokoravajući u stvarima vjere koje je On ljudima propisao. Pa ko nešto od ovih navedenih stvari uputi drugom mimo Allaha, dželle we ala, zaslužio je Njegovu prijetnju da mu nikada neće oprostiti pridruživanje drugog Njemu iako je On sebi propisao milost. 

Primjer ovog širka je slučaj Ibrahima, sallallahu alejhi we sellem, u sporu sa poznatim nevjernikom tog vremena Nemrudom kada mu Ibrahim reče: “ Moj Gospodar je taj koji daje zivot i smrt “, on odgovori: “ Ja dajem život i smrt!“ (Kur’an, II/258) Ovaj je kafir učinio sebe ravnim Allahu, dželle we ala, bio je ubjeđen da on posjeduje smrt i život kao što Allah, dželle we ala, proživljava i umrtvljuje. Međutim, Ibrahim, sallallahu alejhi we sellem, mu je dokazao da je on samo obično stvorenje kada je od njega zatražio da učini da Sunce grane sa zapada pa se zbog svoje nemoći nevjernik zbuni. Od ove ili slične vrste je širk mnogih ljudi koji obožavaju zvijezde, vatru, ličnosti, šejhove, kipove, idole itd. 

Širk u ibadetu 

Ovaj širk je malo manji od gore spomenutog širka zato što se nalazi kod ljudi koji vjeruju da nema boga mimo Allaha, dželle we ala, da su korist i šteta samo od Njega, i da samo On daje i uskraćuje. Međutim, i pored toga ti ljudi nisu iskreni u svom odnosu sa Allahom, dželle šanuhu. Nekada svojim djelima traže dobrobit samo za sebe, nekada su njihova djela samo zbog dunjaluka, katkada su im djela zbog položaja i dodvoravanja ličnostima, itd. U djelima tih ljudi nekada ima mjesta za Allaha, dželle we ala (ako je ispravno izraziti se na ovaj način), nekada u njihovim djelima ima mjesta za njihove požude i strasti, nekada u njihovim djelima ima mjesta za šejtana, nekada za ljude itd. Ovo je stanje većine ljudi. Ovo je onaj širk o kojem Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: 

“ Širk je u vama skriveniji od provlačenja mrava. Uputiću te na nešsto ako ga se budeš pridržavao spasićeš sebe od velikog i malog širka, reci: “Allahu moj, tebi se utječem da ti nešto pridružim, a ja toga svjestan. I od Tebe oprosta molim za ono što ne znam…“ (Prenosi Hakim – sahih) 

Zbog toga je želja za samoprikazivanjem tj. rija širk. Uzvišeni kaže: 

“ Reci: “ Ja sam samo čovjek kao vi; meni se objavljuje da je Bog vaš, Bog Jedini ! Pa ko se nada susretu Gospodara svog, tad nek radi dobro djelo, i ne pridružuje u obožavanju Gospodara svog, nikoga.“ (Kur’an, XVIII/110) 

Kao što je Allah, dželle we ala, jedini Bog osim kojeg drugog nema, također, treba se ibadetom samo Njemu Jedinom posvetiti jer je On jedino zaslužan ibadeta ljudi. Zato dobro djelo treba biti čisto od samoprikazivanja, a to može biti samo kada je iskreno u ime Allaha, dželle šanuhu, i u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.  

Prenosi se da je Omer, radijallahu anhu, običavao doviti ovom dovom. “Allahu moj, učini mi sva djela dobrim i iskrenim samo za Tebe a nemoj od mojih djela učiniti ni djelića ni za koga od stvorenja.“  

Ovaj širk u ibadetu upropaštava čovjekova djela i biva povodom gubljenja sevapa kod Allaha, dželle we ala. Šta više, ponekad čovjek i zasluži kaznu ako je dotično djelo obavezno jer ga ta vrsta širka tj. rije spušta na stepen onog čovjeka koji to djelo uopšte i ne čini. A čovjek koji ne djeluje tim islamskim djelom biće kažnjen zbog neobavljanja tog djela. Allah, dželle šanuhu, je naredio da mu ljudi iskreno čine ibadet pa kaže: 

“ A naređeno im je da robuju jedino Allahu, iskreno mu ispovjedajući vjeru.“ (Kur’an, XCVIII/5) 

Ko nije iskren prema Allahu, dželle šanuhu, u svom ibadetu i ne djeluje shodno onom što mu je Allah, subhanehu we teala, naredio, već naprotiv djelo mu je suprotno onom što mora raditi, to je sve odbačeno i neće biti primljeno kod Allaha, dzelle we ala. 

U hadisi kudsiji Uzvišeni kaze: 

“ Ja sam najmanje potreban od pridruživanja kojeg Mi pridružuju. Ko učini djelo u kojem Me pridružuje s drugim to je onda onome čemu Me je pridružio i ja sam od toga nevin. “ (“El-Itihafatas-sunijje bil ehadisil kudsije“ str.30 br.85) 

Ovaj se širk dijeli na mali i veliki. Veliki se dijeli na veliki i najveći i ništa od njega neće biti oprošteno. Primjer ovog širka jeste poklanjanje ljubavi i veličanja stvorenog kao što se to poklanja i iskazuje Stvoritelju, dželle šanuhu. Ovaj širk Allah, dželle we ala, ne prašta te o njemu kaže: 

“ Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli. A oni koji vjeruju jače su ljubavi prema Allahu.“ (Kur’an, II/165) 

Ljudi koji su vjerovali u ovaj širk svojim će “bogovima“ u Džehennemu reći: 

“ Tako nam Allaha, bili smo u zabludi očitoj kad smo vas izjednačavali sa Gospodarom svjetova.“ (Kur’an, XXVI/97-98) 

Poznato je da ti mnogobošci nisu Allaha, dželle we ala, uporedili sa njihovim “bogovima“ kada je u pitanju stvaranje, dobavljanje opskrbe, davanje života i smrti, itd. Oni su svoje kumire uzdigli na stepen božanstva time što su im poklonili svoju potpunu ljubav i poniznost. Ovo predstavlja najveće neznanje tj. pravo nasilje. 

Kako mogu biti jednaki onaj koji je od ilovače stvoren i Onaj što ga je stvorio !? Kako mogu biti jednaki rob i Gospodar robova !? Kako mogu biti jednaki onaj koji ustvari i ne posjeduje pravo biće sa Onim koji to biće u njemu stvara i život mu daje !? Kako mogu biti jednaki onaj koji u biti ne posjeduje pravu suštinu stvari i Onaj koji stvarima suštinu daje, njima vlada jer On posjeduje potpuno i savršeno znanje, milost i savršenstvo Njegovog Bića koje svjedoči da je samo On jedini i pravi Gospodar, Allah, Veličanstveni i Uzvišeni. Pa ima li goreg nasilja od upoređivanja Allaha, dželle we ala, sa onim što je On stvorio ? Izjednacuju ga sa Njegovim stvorenjima kao što je On rekao: 

“ Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju !“ (Kur’an, VI/1) 

Mnogobošci izjednačuju Stvoritelja nebesa i Zemlje, Onog koji je dao svjetlo i tminu, izjednačuju Ga sa onima koji ni koliko zrno u ovom univerzumu ne posjeduju. Pa teško njima zbog toga što rade i teško njima zbog njihovog nasilja !! 

Širk u postupcima, riječima i namjeri. 

Gore spomenuti širk slijedi širk koji se nalazi u postupcima ljudi, u njihovim riječima, volji i namjeri. Primjera radi, širk u postupcima je činjenje sedžde drugom mimo Allaha, dželle we ala, brijanje glave iz poniznosti drugom mimo Allahu, dželle šanuhu, kruženje oko grobova nekih “evlija“ a ne oko Ka’be, i vršenje obreda i ceremonija kod tih grobova. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je prokleo sve one koji su grobove svojih poslanika učinili bogomoljama pa i pored toga što se kod tih grobova i možda klanjaju Allahu, dželle šanuhu. Šta onda reći za one koji se grobovima i mrtvacima u njima klanjaju očekujući od njih nekakvu “pomoć“ ili izbavljenje iz nedaća u kojima se ti robovi kaburova i turbeta nalaze !? 

“ Zaista su najgori ljudi oni koje će kijametski sahat žive zadesiti. A i oni koji grobove u mesdžide – bogomolje pretvaraju. “ (Prenosi Ahmed – sahih) 

“ Zaista je prije vas bilo ljudi koji su grobove u mesdžide – bogomolje pretvarali. A vi nemojte nipošto grobove u mesdžide pretvarati jer vam ja to zabranjujem. “ (Prenosi Muslim) 

“ Allahova se srdžba sručila na narod što grobove bogomoljama učini. “ (Prenosi Ahmed – sahih) 

“ Zaista su prije vas bili ljudi koji su nakon smrti pobožnjaka između njih mesdžid na njegovom grobu izgradili i tom grobu pravi oblik mesdžida dali. To su najgora stvorenja kod Allaha na Sudnjem danu.“ (Prenosi Buhari i Muslim) 

Ovo je stanje onih ljudi koji klanjaju namaz u mesdžidima unutar kojih se nalaze grobovi, a šta onda ostaje za onog što čini sedždu samom grobu !? 

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je običavao ovako doviti: 

“ Allahu moj, nemoj učiniti moj grob idolom kojeg će ljudi obožavati. “ (Prenosi Ahmed – sahih) 

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je posebnu pažnju obraćao tevhidu – ispravnom vjerovanju koje ne prati nikakva vrsta širka – te je zbog toga zabranio obavljanje nafile namaza pri izlasku i zalasku Sunca bojeći se poistovjećivanja s mnogobošcima koji u to vrijeme čine sedždu Suncu. Ne smije se nikom činiti sedžda do Allahu, dželle we ala. Svi oblici ibadeta moraju biti posvećeni i upućivani samo Allahu, dželle šanuhu, jer je samo On toga zaslužan. 

Širk kroz izražavanje riječima.

 Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: 

“ Ko se zakune nečim drugim a ne Allahom, učinio je širk. “ (Prenosi Ahmed – sahih) 

U ovu se vrstu širka ubrajaju razni izrazi koji itekako kruže na jezicima ljudi u svakodnevnom životu. Primjera radi, riječi čovjeka kojima se obraća drugom čovjeku: “ Kako Allah želi a i ti, “ kao što se prenosi da je jedan čovjek došsao Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu: “ Kako Allah želi a i ti.“ Na to mu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “ Zar si me Allahu pridružio !? Reci: “ Kako samo Allah hoće. “ (Prenosi Ahmed – sahih) Međutim, i pored toga što je sve u volji Allaha, dželle we ala, čovjeku je data slobodna volja izbora kako je to u Kur’anu napomenuto: 

“ Onome od vas koji hoće da je na pravom putu.“ (Kur’an, LXXXI/28) 

Pa šta onda reći za one ljude koji se drugima obraćaju riječima. “ Oslanjam se na Allaha i na tebe !“ “ Dovoljan mi je Allah i ti “, “ Ovo je Allahova blagodat i tvoja “, “ Allah je meni na nebu a ti si mi na zemlji “, “ Trebam tražiti oprosta od Allaha i od tog i tog čovjeka “, itd. Ove riječi i izjave izvode čovjeka iz islama i imana. To je zato što sedžda, pokajanje, prisega, veličanje, slavljenje, hvaljenje, dova tj. ukratko rečeno robovanje ljudi pripada samo Allahu, dželle šanuhu, i nikom drugom do Njemu Jedinom, subhanehu we te’ala. 

U musnedu imama Ahmeda stoji slijedeci hadis: 

“ Jedan je čovjek počinio grijeh (zbog kojeg je trebao biti kažnjen) te ga dovedoše pred Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Kada je taj čovjek stao pred Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, reče: “Allahu moj, ja se kajem Tebi a ne kajem se Muhammedu.“ Čuvši to, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “ Ovaj je shvatio da to pravo pripada Onome koji ga zaslužuje. “ (Sahih) 

Širk u volji i namjeri.

Ova je vrsta širka veoma rasprostranjena i možemo slobodno reći da predstavlja more bez obale u dušama ljudi. Malo je onih koji su pošteđeni ovog širka jer ko želi da se nekom ili nečem približi na način na koji je to islam zabranio, učinio je širk namjerom i voljom. Prava iskrenost je potpuno predavanje Allahu, dželle we ala, u riječima, djelu, namjeri i volji. Ovo je upravo ona ispravna vjera koju je Allah, dželle we ala, naredio da se prihvatimo i neće ni od koga prihvatiti drugu vjeru osim ove o kojoj kaže: 

“ A ko traži mimo islama vjeru, pa neće se primiti od njega, a on će na ahiretu biti od gubitnika. “ (Kur’an, III/85) S

Stvarnost širka je upoređivanje stvorenog sa Stvoriteljem. 

Širk je poistovjećivanje Stvoritelja sa Njegovim stvorenjima od strane onog koji taj širk čini. Oni svojim “bogovima“ pripisuju svojstva i osobine Allaha, dželle we ala. Od božanskih svojstava Allaha, dželle šanuhu, jeste i to da je On Jedini u čijim su rukama korist i šteta, davanje i uskraćivanje. Ovo su stvari koje od čovjeka traže iskreno upućivanje dove Allahu, dželle we ala, jer se Njega treba bojati i od Njega se treba nadati i samo se na Njega treba oslanjati. Ko ijednu od ovih osobina pripiše stvorenom a ne Stvoritelju učinio je širk jer je uporedio između Svemogućeg i onog koji ne posjeduje ništa od savršenih svojstava Uzvišenog u čijoj je ruci smrt i život, dobro i zlo. Sudbina svih stvari je u Njegovim rukama, što je htio bilo je, što nije htio nije ni bilo. Zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, objašnjavajući opasnost poistovjećivanja Allaha, dželle we ala, sa njegovim stvorenjima pa makar samo u nekim određenim osobinama, kaže: 

“ Najomraženiji čovjek kod Allaha je onaj čovjek koji je sebe nazvao vladarom vladara. “ (Prenosi Muslim) 

Neka nas Uzvišeni Gospodar, dželle šanuhu, sačuva od svih oblika širka. 

1. Amin! 

ZAŠTO SMO STVORENI I KUDA IDEMO ?

U ime Allaha, Milosnog, Samilosnog !

Stoljećima kroz historiju, mnogi su se pitali šta je osnova života, u čemu je svrha boravka na ovom svijetu i da li postoji cilj kojem treba da težimo ? Od čega i kako smo nastali, od čega zavisi način i dužina našeg života, koji su uzroci smrti i da li to predstavlja uništenje jednog ljudskog bića i njegov vječni kraj ? 

Ova i slična pitanja postavljao je čovjek sebi kako bi pronašao zadovoljavajući odgovor i time smirio svoju nemirnu i uplašenu dušu i ubijedio svoj sumnjičavi razum. Našavši se pred kratkoćom života ispunjenim teškoćama i brigama te svjestan da nije odlučivao niti upravljao u nastanku svog života, kao što ne može spriječiti njegov prestanak, čovjek pokušava izaći iz ovog lavirinta. Ima onih čiji mozak staje izgubljen pred ovom stvarnošću, pa su našli privremeno rješenje u odbacivanju svake pomisli na život i smrt, iako u podsvijesti svjesni činjenice da moraju nestati kao što su i postali. Ovakvi su nastojali i nastoje sebe zaposliti svim i svačim kako ne bi imali vremena za razmišljanje o suštinskim pitanjima. Oni se pokušavaju usresrediti na uređenje svog ovozemaljskog života do najmanjih sitnica, kako bi se nakratko proveli i uživali, postavši robovi materije, a sve to pod pritiskom činjenice o smrti. Drugi padaju u očaj, pa i ono malo vremena koje im je dato da žive na ovom svijetu unište u opijanju i ludosti. Mnogi su se poveli za mišljenjima raznih filozofa, koji na osnovu svog razuma i shvatanja nagađaše o svrsi i smislu života i smrti, te se podijeliše da im se ni broj ne zna. 

Iz ovoga se vidi velika potreba čovječanstva za Allahovim poslanicima koji vjerno prenesoše poruke i upute Uzvišenog Stvoritelja. Zbog kratkoće ljudskog života, te činjenice da se više neće vratiti na ovaj svijet i velike mogućnosti da skrenu sa Pravog Puta pod uticajem strasti, neznanja i okolnosti u kojima žive, bila je Allahova milost da šalje Svoje časne i čiste poslanike i vjerovjesnike da ukažu čovječanstvu na put spasa i da ih obavjeste o cilju, svrsi i biti ovog života, kao i o smrti i svemu što dolazi poslije nje. Allahove Objave su jasne smjernice, i svjetlo koje ljudskom rodu daje odgovore na sva goruća pitanja od njihovog interesa. 

Iako razum ima svoje granice i nije u stanju sve da shvati i zaključi, ipak mu je sasvim razumljivo i prirodno, da mi kao stvorenja nismo sami nastali iz slučajnosti, niti smo mi išta stvorili i samim tim postali stvoritelji, već sve stvoreno nužno ukazuje da postoji Stvoritelj svega, Koji je Moćan, Mudar i Znan i koji nije stvoren. Na ovu činjenicu podsjeća nas u Kur'anu Svojim riječima: “Zar su oni stvoreni bez Stvoritelja ili su oni sebi stvoritelji. Zar su oni stvorili nebesa i Zemlju ?!” Tur 35-36. 

Čista ljudska priroda u kojoj je Uzvišeni učinio ljude upućuje na jednog Stvoritelja kome ništa nije slično niti ravno. U čovjeku je usađena potreba za obožavanjem Stvoritelja i on tome teži. Kaže Uzvišeni u Kur'anu: ” Ti okreni lice svoje kao pravi vjernik čistoj vjeri, Allahovoj prirodi prema kojoj On ljude stvori. Nema promjene u Allahovom stvaranju – to je prava vjera, ali većina ljudi ne zna. Njemu predano obraćajući se, vi bojte Ga se i namaz klanjajte i ne budite od onih koji Mu širk čine, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka radosna onim što ima.” Rum 30-32. 

Naći ćemo kroz historiju ljudskog roda da se nikada nije dovodila u dilemu potreba za obožavanjem. Čak i one koji su govorili da ne vjeruju ništa i nemaju potrebe za obožavanjem naći ćemo ih da su vjerni obožavaoci svojih niskih strasti, roda, vođa i vladara, ovosvjetskih malih koristi i dobara i mnogo toga što ne zavrjeđuje da bude obožavano. Osnova problema leži u činjenici kome čovjek čini ibadet i kako, a ne da li nekoga ili nešto obožava. 

Tako ćemo naći da se časni Kur'an ne usredsređuje na govor u pogledu potrebe za obožavanjem, već na činjenicu da taj tačno određeni i precizirani ibadet mora biti upućivan jedinom Stvoritelju Uzvišenom Allahu dž. š. i nikome drugom. 

Ljudi često skreću sa pravog puta pa se spuštaju na niske grane i ponižavaju se obožavajući ono što nije dostojno ibadeta. Tako nalazimo da obožavaju kamenje, drveće, kipove, Sunce, Mjesec, krave, mrtve, svoje sveštenike i vladare, vračare i gatare, marke i dolare, položaje i fotelje i mnogo toga žrtvujući za to svoj život, vrijeme, snagu i napor, trud i zalaganje, boreći se za to, voleći to više od svega drugog i mrzeći u ime toga, slijepo slijedeći različite krive ideologije. 

Allah dž.š. jedini je istinski Bog, jer On, Uzvišeni stvara i rastvara, vlada i gospodari svim. Samo Stvoritelj može biti istinski Bog i samo On zaslužuje da bude obožavan, što podrazumjeva vjerovanje, pokoravanje, veličanje i žrtvovanje. Kaže Uzvišeni: “Samo Njemu stvaranje i naredba pripada! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova. ” A'raf 54. 

I kaže: ” Pa da li je onda Onaj Koji stvara, kao onaj koji ne stvara ?! Zar se nećete urazumiti ?!… ” Nahl 17, i ” Oni kojima se oni, umjesto Allaha mole ne stvaraju ništa, a oni su stvoreni.” Nahl 20.

I kaže: “O ljudi, evo vam jednog primjera, pa ga poslušajte: ‘Zaista oni koje prizivate, pored Allaha, ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nesto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji moli i onaj kome se mole” Hadždž 73. 

Ovo je uputa da je Uzvišeni, jedini istinski Gospodar, da je jedinstven po Svojim imenima i svojstvima i da se ibadet mora činiti isključivo i samo Njemu s.v.t. To je pravi put i ovo je savršenost i mudrost Božije Riječi i upute. 

Stvaranje je dokaz da je Allah dž.š. jedini pravi Gospodar, a ovo je opet dokaz da ibadet može i mora biti upućen samo onome ko ga zaslužuje, a to je naš Gospodar Uzvišeni Allah. 

Činjenje svih vrsta ibadeta samo Uzvišenom Allahu jeste, ustvari, kruna i plod ispravnog i potpunog vjerovanja u Allahovu jednoću (tevhid). To je suština šehadeta LA ILAHE ILLALLAH, tj. da se jedinom Allahu dž.š. s pravom upućuje svaki ibadet i da je On s.v.t., jedini istinski Bog i da je sve što se obožava mimo Njega Uzvišenog lažno božanstvo i nedostojno bilo kolikog i bilo kakvog ibadeta. 

Drugi dio šehadeta, tj. MUHAMMEDUN RESULULLAH – Muhammed je Allahov Poslanik, znači potvrdu da mi prihvatamo šerijat – zakon, koji nam je od Uzvišenog Allaha vjerno dostavio slijedeći ga. Širk je uputiti bilo koji ibadet nekome drugome uz ili mimo jedinom Stvoritelju. Onaj koji umre ne pokajavši se od učinjenog širka, njemu je Allah dž.š. haram džennet učinio i mjesto mu je vatra, a grijeh mu nikada oprošten neće biti. 

Kaže Uzvišeni: “Ko širk učini Allahu, tome je zabranio Allah džennet, a boravište njegovo je vatra i niko zulumćarima neće pomoći.” Maide 72.  I kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostiće manje grijehove od toga, kome On hoće. A onaj ko učini širk Allahu taj potvorom čini grijeh golemi.” Nisa’ 48. 

Muslimanu pored toga što vjeruje da Allah dž.š. postoji i da je Jedan, i da Mu niko nije ravan, nužno je da to potvrdi svojim djelima i postupcima. 

Ako su nečija djela suprotna šehadetu ili bude radio dobra djela koja je pomiješao sa širkom, ništa mu neće vrijediti ni riječi šehadeta niti učinjena dobra djela, jer ih je pokvario i poništio najvećim grijehom – širkom. 

Kaže Uzvišeni o svojim poslanicima: ” To je Allahova uputa. On upućuje njom koga hoće. A da su oni širk učinili, sigurno bi im propalo ono što su činili”. En'am 88. 

A kaže i Resulu-Muhammedu s.a.v.s.: ” A objavljeno je tebi i onima prije tebe: ‘Ako širk učinis, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti. Nego Allaha jedino obožavaj i budi od zahvalnih. ” Zumer 65-66. 

Za veliko čudo mušrici Mekke su vjerovali da je Uzvišeni jedini istinski Gospodar, Opskrbitelj, Stvoritelj, Onaj koji daje život i smrt, prima dovu… što nam i časni Kur'an potvrđuje: ” Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja Svim ?’ – Allah!’ – reći će oni – , a ti reci: ‘ Pa zasto Ga se onda ne bojite ?’, ‘To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije istine ima išta osim Zablude ? Pa kuda se onda odmećete?’ Tako će se obistiniti riječ Gospodara tvoga da vjerovati neće oni koji u grijehu žive.” Junus 31-33. 

Ali im nije to bilo dovoljno da ih izvede iz kruga širka i nevjerovanja, pa se Poslanik s.a.v.s. borio protiv njih. To zato što ih vjerovanje samo u Allahovo dž. š. gospodarstvo nije spriječilo da drugima pored Njega ibadet čine i traže posrednika u obraćanju i obožavanju Njega kao što kaže Uzvišeni: “Mi ti doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajući Vjeru ! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu ! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: ‘Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili’ – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik” Zumer 2-3. 

Svi poslanici od Allaha s.v.t. dolazili su sa istom porukom šehadeta i pozivom u Allahovu jednoću. Kaže Uzvišeni: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet činite !” Enbija’ 25. 

Pravo samo Uzvišenog Allaha na ibadet vidimo kroz savršenost Svevišnjeg koju upoznajemo preko Njegovih najljepših imena i svojstava, tj. jer je dostojan ibadeta sam po sebi i zato što je i još uvijek daje blagodati ljudima, koje im samo On Uzvišeni može dati kao što su hidajet (uputa), vladanje ljudima i svim njihovim djelima (Rabb), i stvaranje ljudi kao i svega što postoji. Kaže Uzvišeni: “Allah stvara i vas i ono što učinite” Saffat 96. 

Podsjetimo se kroz slijedeće kur'anske ajete na Veličinu našeg Uzvišenog Stvoritelja, njegovu jedinstvenost i neke od blagodati koje nam podari. Kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!’ Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu pridružuju oni. Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Kako nikako vi da poruku primite ! – Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? kako je Allah visoko iznad onih kojima Njemu širk čine !” Neml 59-63. 

Kada smo svjesni činjenice da ni najjednostavnija olovka nije mogla sama nastati i time poslužiti svojoj svrsi, kada čovjek koji je daleko složeniji od jedne olovke nije mogao slučajno postati, i kada ovaj savršeno uređeni kosmos i precizno uspostavljeni zakon nije se sam od sebe našao, onda je veoma jasno svakom razumnom, da ni život ljudski nije bez cilja i svrhe. To nije samo život i smrt, jelo, piće i uživanje i ništa više. Oni koji su svoje razmišljanje i rad sveli samo na ovo gori su od stoke koja i nema razuma da shvati bit života i smrti. Kaže Uzvišeni: „ Allah zasigurno uvodi one koji vjeruju i čine dobra djela u bašče ispod kojih rijeke teku: “A oni koji ne vjeruju oni se naslađuju i žderu baš kao što stoka ždere, a vatra je njihovo stanište.” Muhammed 12. 

Zaista je trebala ogromna moć, znanje i mudrost da bismo se našli na ovoj Zemlji i nema sumnje da je sve to precizno isplanirano, kako naše stvaranje, tako život na Zemlji i smrt. 

I pored ovakvih jasnih dokaza ima onih koji pomišljaju da ovaj život nema cilja te i ne mare za onim što čine niti pomišljaju da će za svoje postupke odgovarati pred nekim nakon svoje smrti. Kaže Uzvišeni: “Zar ste mislili da smo Mi vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti. I neka je uzvišen Allah, vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega Gospodara Prijestolja veličanstvenog.” Mu'minun 115-116. 

I kaže: “Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti. Zar nije bio kaplja koja se iz sjemena izbaci, zatim zametak on bi, pa ga On stvori i obličje podari i od njega onda vrste dvije muškarca i ženu stvori. Pa zar Taj moćan nije da mrtve oživi ?! Kijame 36-40. 

Cilj ljudskog zivota je ibadet Allahu dž.š., tj. biti Mu u pokornosti što obuhvata uvjerenje, rad i riječi sa kojima je On Uzvišeni zadovoljan sa jedne i klonjenje svega što je zabranio i pokudio Sveznajući sa druge strane. To potvrđuje jasni ajet: ” Džine i ljude sam stvorio samo da Mi ibadet čine. “Zarijat 56. 

Tako je cijeli život jednog mu'mina u pokornosti Stvoritelju i u Njegovoj službi i ibadetu. To je pravo našeg Stvoritelja, a naša dužnost prema Njemu. U tome je opet korist nama i tome nije potreban Svevišnji. Naše vjerovanje i postupci trebaju i moraju da budu iz saznanja i ubjeđenja, a ne iz običaja i pukog slijeđenja svega onoga što je naslijeđeno od predaka, bilo to dobro ili loše. Mi svoju vjeru treba da crpimo samo sa čistog izvora, od Stvoritelja, Gospodara i Upućivača ljudi, od Sveznajućeg, Svevišnjeg i Svemogućeg kroz časni Kur'an i sunnet Resullullaha s.a.v.s. i to samo u ime našeg Gospodara koji jedino stvara. To je pokornost Uzvišenom Allahu, a samim tim i ibadet (Boguugodno djelo) kojim se Svevišnjem približavamo. 

Saznati istinu je nešto uzvišeno i vrijedno, a ustrajati na istini je još važnije i vrijednije. Kaže Uzvišeni: “Oni koji kažu: ‘Naš Gospodar je Allah’, a zatim ustraju na tome, dolaze im meleki – ‘Ne bojte se i ne žalostite i radujte se džennetu koji vam je obećan.” Fussilet 30. 

Svaka žrtva i požrtvovanje na tom putu postaje lahko. Tako mu'min sebe svrstava u red Allahovih dobrih i iskrenih robova koji riječima iskazuju, a djelima potvrđuju : “Moj namaz i obredi moji i život moj i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika, to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” En'am 162-163. 

To je iskrena predanost uzvišenom Gospodaru i to je značenje islama sa kojim su došli svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici od prvog do posljednjeg, Ono što danas nalazimo među onima koji za sebe kažu da su sljedbenici nebeskih objava samo je izblijedjela slika onoga što poslanici donesoše ljudima, a mnogo toga je iskrivljeno. Samo je islam ostao u svojoj orginalnoj formi kakav je objavljen upućujući na istinito od prije objavljenog i ukazujući čovječanstvu na pravi put. 

Svi smo svjedoci kratkoće našeg života i njegove neizvjesnosti. Pored toga najmanje jednu njegovu četvrtinu mi provedemo u spavanju, jedan dobar dio nam prođe, ne znamo ni kako, u igri i zabavi, a jedan period nas taru brige, tuge, problemi, bolesti i napori u borbi za egzistenciju. Kad uz to uzmemo u obzir da ima onih koji i ne dožive starost, već u cvijetu svoje mladosti raznim nesrećama, ratovima i bolestima gube život i bivaju stavljeni rukama svojih najbližih u zemlju ili im se ni za grob ne zna, onda čovjek shvaća svu bezvrijednost ovosvjetskog života i to da on nikako ne može biti sam za sebe cilj. 

Mnogi su tragali za srećom i zadovoljstvom na ovom svijetu. Mislili su da je bogatstvo, slava, položaj u društvu i mnogo toga drugog, ono što usrećuje čovjeka, pa nakon uloženog ogromnog napora opet ne nađoše sreću. Šta više ono u čemu su se nadali sreći često postane uzrokom njihove nesreće i nezadovoljstva. 

Sakupljenim imetkom, položajem i čašću nisu u stanju sebi život produžiti niti obezbijediti vječnost na ovom svijetu. Kada dođe čas smrti ništa se sa sobom ne može ponijeti, već sve ostaje drugima. Kaže Resulullah s.a.v.s.: “Govori potomak Ademov: ‘Moj imetak, moj imetak’, a zar tebi potomče Ademov nešto pripada mimo onoga što pojedeš, pa uništiš, ili obučeš, pa upotrijebiš, ili podijeliš kao sadaku, pa sačuvaš, a što je mimo toga on odlazi i ostavlja ga ljudima.” Prenosi Muslim. 

Samo ono što čovjek uradi iz pokornosti Stvoritelju od dobra u ime Allaha dž.š., a musliman je, imaće od toga koristi i ono ostaje trajno. Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.: ” Mrtvoga prati troje, dvoje se vraća, a jedno ostaje sa njim. Prati ga njegova porodica, imetak i djela, pa se vraća nazad njegova porodica i imetak, a ostaju njegova djela” Bilježe Buharija i Muslim. 

Oni koji misle da nema ništa poslije smrti i da je ovaj život jedini koji žive, te, da poslije njega zemlja postaju i ništa više, najprivrženiji su ovom svijetu i najveća želja jednog od njih jeste da živi “orlova vijeka”, tj. hiljadu godina da se protegne njegov život. Ali to je ustvari i kada bi se ostvarilo, samo privremeno rješenje za njega, jer opet valja umrijeti i po njegovom ništavilo postati. Kaže Uzvišeni: “I naći ćeš ih sigurno da više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od mnogobožaca, svaki bi volio da poživi hiljadu godina, mada ga to, i kad bi toliko živio, ne bi od patnje udaljilo”. Bekare 96. 

Nevjernik je nesretan kada pomisli da će mu smrt doći i da se od toga izvući nikako ne može. To saznanje pogoršava neminovnost da će ovo tijelo, koje je do juče čistio, uljepšavao i mirisao, biti stavljeno u blato i zemljom zatrpano, a potom jadno rastočeno i u zemlju pretvoreno i, po njegovom shvatanju, nikada više neće biti u život dovedeno, niti će mu kroz generacije spomen ili kakav trag ostati. Takvi žive i na ovom svijetu u tjeskobi i nesrećama, pa sebi pomute užitak kratkog provoda, a u nesrećama su očajni i gube svaku nadu. Kaže Uzvišeni: “A onaj koji se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. ‘Gospodaru moj – reći će – zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao ? ‘Evo zašto’ – reći će On: ‘ Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ti isto tako bivaš zaboravljen. I tako Mi kažnjavamo sve one koji pretjeruju i u dokaze svoga Gospodara ne vjeruju, a patnja na onom svijetu, zaista je bolnija i vječna”. Ta-ha 124-128. 

Oni koji ne shvaćaju i ne prihvaćaju da njihov život ima svoju tačno određenu svrhu i cilj, koji misle da je granica do koje dosežu jelo, piće i uživanje, nema sumnje da su oni zaslijepljeni i slijepi pored očiju i da lutaju stranputicom. Kaže Uzvišeni: “Onaj ko je na ovom svijetu bio slijep biće slijep i na onom i na najvećoj stranputici “. Isra’ 72. 

Poznato nam je da svaki organ u našem tijelu ima svoju funkciju i ulogu i da nikako nije suvišan, iako mi u svemu i u potpunosti nismo kadri da saznamo čemu on sve služi. Sve je stvoreno sa savršenom mudrošću, po preciznim zakonima i u potpunosti radi kao jedna cjelina i u međusobnom je skladu. Kako onda shvatiti cjelokupno kompleksno ljudsko tijelo i život da su nastali slučajno i bez cilja. Pametan i razuman čovjek neće ništa uraditi što nema svoju korisnu svrhu, a šta reći za Stvoritelja ljudi koji nas stvori u najboljem obliku i skladu te nam potčini sve što je na nebesima i što je na Zemlji i savršene zakone uspostavi. Zar neko može i pomisliti da bi nas On Uzvišeni uzalud stvorio i da Mu se nećemo vratiti. 

Kao što nas je Mudri i Znani, Moćni i Svemogući iz ništa stvorio, te u nama i oko nas zakone uspostavio, isto tako je odredio propise i principe po kojima je čovjek dužan raditi da bi mu život bio u skladu sa ciljem zbog koga je i stvoren. Pokornost Stvoritelju je cilj ovosvjetskog života, a rezultat toga je garantovana sreća i potpuni uspjeh.

Onaj koji je najbolje znao i zna da nas stvori i u najljepšem obliku nas načini, koji je odredio i uspostavio zakone po kojima živimo i po kojima postoji cjelokupni kosmos svakako najbolje zna šta je najbolje i najprikladnije za nas i šta nas dovodi do stvarne sreće koja ne prestaje, te nam je to, kroz časnu knjigu Kur'an i preko svog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. dostavio i propisao kroz cjelokupan naš ovosvjetski život i sve radnje u njemu. 

One koji se ohole i glave svoje okreću ili misle da mogu donositi zakone poput Stvoritelja samo sebe i druge zavaravaju. Kaže Uzvišeni: ” Sunce i Mjesec i zvijezde su potčinjene Njegovom odredbom. Samo Njemu stvaranje i naredba pripada. Uzvišen nekaje Allah Gospodar svjetova.” A’ raf 54. 

Tako musliman koji se pokorava Allahovom Zakonu i koji radi po propisima izvornog islama živi u skladu sa ciljem zbog kojeg je stvoren. Način svoga života on je uskladio volji svoga Stvoritelja i Vladara, pa osjeća zadovoljstvo i sreću još na ovom svijetu pored teškoća sa kojima se susreće, a to se ne može dobiti niti kupiti ni svim bogatstvima ovog svijeta. A na ahiretu u zadovoljstvu svoga Gospodara i Njegovom džennetu ima takvu nagradu koja prevazilazi mogućnosti opisa sreće i blagostanja. 

Kafir i asija i pored ponekad prividne sreće na ovom svijetu osjeća nesigurnost, izgubljenost i nesreću, i pozeljeće da se vrati u ovosvjetski život i učini dobra djela koja je propustio. Kaže Uzvišeni: ” Kad nekom od njih smrt dođe i on uzvikne: ‘ Gospodaru moj povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio.’ Nikada ! To su riječi koje će on uzalud govoriti.” Mu'minun 99-100, a na Dan suda će reći: ” Gospodaru naš vidjeli smo i čuli, pa nas vrati radićemo dobra. Mi smo ubijeđeni. ” Sedžda 12. 

Ali zasigurno povratka nema, jer Uzvišeni kaže: “A da ti je vidjeti kad pred vatrom budu zadržani, kako će reći: ‘Da nam je da vraćeni budemo – pa da dokaze Gospodara našega ne poričemo i da vjernici postanemo” Ne, ne. Njima će očevidno postati ono što su prije krili. A kada bi bili vraćeni, opet bi nastavili da rade ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci. Oni govore: ‘ Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!’ “A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kada in On upita: ‘Zar ovo nije istina?’ – odgovoriti: ‘Jeste tako nam Gospodara našeg!’ – a i kako će On reći: ‘E pa iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!’ Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradaće kad im iznenada Čas Sudnji dođe, i reći će: ‘O, žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!’ i grijehe svoje će na leđima svojim nositi, a užasno je ono što će uprtiti! Život na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne opametite ?” En'am 27-32 

Tada ništa neće koristiti nevjerniku i nema mu spasa. Kaže Uzvišeni: ” Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovoga svijeta, njih čeka patnja bolna i njima niko neće pomoći.” Ali Imran 91. 

Ponižavajuće je za čovjeka i nepravda u pogledu njegovog Gospodara da ne zna zašto je stvoren i ko ga načini i sve blagodati mu dade. Sve upućuje na Uzvišenog Stvoritelja i našu dužnost da mu hvalu i zahvalnost iskazujemo. Svi propisi koje odredi da se po njima vladamo su opet nama od koristi i časti i zaštita naša od onoga što nam ne dolikuje. Tako biva očuvana čovjekova vjera, život, čast, razum i imetak. Ovaj svijet je njiva ahireta, pa što na njoj sijemo tamo ćemo požnjeti. To ne znači zanemarivanje ovosvjetskog života i povlačenje iz njega već aktivno učestvovanje u njemu na putu do ahireta u skladu sa propisima našeg Veličanstvenog Gospodara. Kaže Uzvišeni: “i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio i ne čini nered na Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine. ” Kasas 77. 

Kao što zivimo, tako ćemo i umrijeti, a kao što smo nastali, a nismo bili ništa isto tako ćemo biti proživljeni nakon naše smrti. Svaki čovjek u svojoj bliskoj prošlosti nije bio ni pomena vrijedan. Kaže Uzvišeni: “Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan?” Insan (Dehr) 1 

I kaže u jednostavnom logičnom odgovoru čovjeku podsjećajući ga na prvo stvaranje: “Čovjek govori: ‘Zar ću kad umrem zaista biti oživljen?’ A zar se čovjek ne sjeća da Smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa. ” Merjem 66-67. 

Neopisiva je moć i mudrost Gospodara našeg. On nam potanko opisuje kako nas stvori da bismo iz toga pouku crpili i bili svjesni da ćemo se Njemu Uzvišenom vratiti. “O ljudi kako možete sumnjati u oživljenje, – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od zametka, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, da vam pokažemo moć Našu ! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono štom znaju.” Hadždž 5, i kaže Uzvišeni iznoseći čovjeku nepobitne dokaze o mogućnosti njegovog proživljenja: “Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, a on je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: ‘Ko će oživjeti kosti?, kad budu istrulile?’ Reci: ‘Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; on dobro zna sve što je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome ložite. ‘ Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične ? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući; a odredba Njegova, kada On nešto hoće, samo je da tome rekne: ‘Budi !’ – i ono biva. Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj ruci je vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti !« Jasin 77- 83 

A nakon proživljenja biće veliki Sud čiste pravde da se vidi šta je ko namjeravao, radio i govorio. I kaže: Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati. A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu – a njih smo već sakupili nijednog nismo izostavili -, pred Gospodarom tvojim biće oni u redove izloženi: ‘Došli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti. ‘ I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grešnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama!’ – govoriće – ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!’ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu uciniti.” Kehf 46-49, i kaže: ” Nebo i Zemlju i ono što je između njih nismo uzalud Mi stvorili, to je pretpostavka nevjernika, a teško nevjernicima od vatre. Zar ćemo učiniti one koji vjeruju i čine dobra djela kao one koji nered prave na Zemlji, Zar da postupamo sa bogobojaznima kao sa razvratnicima. ” Sad 27-28 

Zato pametan i razborit sebe u toku ovosvjetskog života preispituje i priprema odgovor za taj dan. On je svjestan činjenice da ga njegov Stvoritelj prati i nadgleda te se ustručava Njega Uzvišenog, pa ako i nekada zbog svoje slabosti i šejtanovih spletki i pogriješi, on pohita da se ispravi i pokaje. 

Put jednog muslimana iskreno predanog Gospodaru svome jeste da sazna istinu i odredbu objavljenu od Uzvišenog Allaha i da po tome radi, druge tome podučava, to brani od nasrtaja zlonamjernika i za to se zalaže. Naš put je Put čistog i izvornog znanja i rada po njemu, te strpljenja, izdržljivosti i ustrajnosti. Često musliman nailazi na poteškoće ispravno vjerujući, pridržavajući se propisa i prave vjere i šireći islam među ljudima. To nas ne smije pokolebati, jer takav je Allahov zakon, da će onaj ko se zalaže za vjeru biti stavljen na provjeru kako bi se pokazala njegova iskrenost i učvrstio u istini. 

Djela učinjena bez izvornog i čistog znanja mogu biti pogrešna, kao što je pokuđeno ne slijediti ono što se zna. Musliman se mora odlikovati nad drugima po svom znanju Allahovih propisa i radu po njima. On je živi primjer ljudima kako treba postupati i svoj život urediti u skladu sa voljom Uzvišenog Allaha. Mi ne smijemo sebi dozvoliti da razlika između nas i drugih bude samo po imenima. Ako se neko deklarisao muslimanom on je dužan pridržavati se pravila i uslova ovog časnog imena, te se čuvati svega što je u suprotnosti njegovoj ili mu ne dolikuje. Naša vjera je iz ubjeđenja, a ne puko nasljedstvo naših predaka bez njegovog shvatanja i iskrenog prihvatanja, a naš rad uvijek moramo preispitivati da li je samo u ime Uzvišenog Allaha. 

Izvori naše čiste vjere su Kur'an – Allahova riječ i uputa ljudima koja ostaje izvorna do Sudnjeg dana, i sunnet – praksa Resulullaha s.a.v.s. koji je došao do nas vjerodostojnim predajama. Ashabi – najbolja generacija muslimana su ove izvore ispravno shvatili, po njima radili, za njih se borili i zalagali, njih branili i na najbolji način nam ih prenijeli i predali. 

Ova vjera je isključivo pravo Allaha dž.š. i niko nema pravo da je mijenja. Objavljeni propisi su trajni i važeći za sve generacije ljudi i na svakom mjestu do Sudnjeg dana. Ulema – islamski učenjaci su nasljednici Allahovih poslanika te smo dužni prihvatiti ono čemu nas poučavaju. Dva su osnovna svojstva koja se moraju naći pri ulemi, to je ilm ili čvrsto i izvorno znanje temelja vjere, Kur'ana i sunneta i onoga što je izvedeno iz toga na osnovama tumačenja prvih triju najboljih generacija muslimana jer su oni svjedoci Objave i učesnici događaja povodom kojih je objavljen Kur'an i najbolje poznaju Poslanika s.a.v.s. i njegove riječi i postupke; kaže Uzvišeni : ” I nipošto ne slijedite put onih koji ne znaju. ” Junus 89 

Zatim kaže: ” Mi smo tebe učili da ideš zakonom jednim u vjeri, pa ga ti slijedi, a nemoj slijediti strasti onih koji ne znaju, oni te zbilja od Allaha nimalo odbraniti ne mogu.” Džašije 18-19, i takvaluk – bogobojaznost, ono što čisto i čvrsto zna da ispravno prenosi ljudima i da mu djela nisu u suprotnosti sa onim čemu podučava. 

Kaže Uzvišeni: ” I slijedi put onoga koji se iskreno obraća Meni ” Lukman 15. Ovaj svijet je samo prolazna stanica na putu do ahireta i ovo nam je jedina neponovljiva prilika da radimo i zaradimo za vječni svijet. Cilj našeg cjelokupnog života jeste da budemo našem Stvoritelju u pokornosti, što obuhvata sva naša djela kako unutrašnja tako i vanjska. Mi smo počašćeni time što nam se Uzvišeni, kao čovječanstvu, obratio svojim govorom preko Svoga Poslanika Muhammeda s.a.v.s. koji dođe u nizu Njegovih poslanika i vjerovjesnika kao njihov pečat, i što nam je ukazao na pravi put, put sreće i spasa. 

Izlazak iz problema današnjice jeste samo u poznavanju i pridržavanju izvornog islama kroz Kur'an i sunnet slijedeći osvjedočenu ulemu Ehli sunneta i džema'ata i u zajedničkom ulaganju napora ovog ummeta na proširenju Allahove Riječi i Objave, te u odbrani iste. 

Allahova dž.š. pomoć je uz one koji pomažu Njegovu čistu vjeru i zalažu se za nju. Naša dužnost i obaveza jeste da pomognemo islam i radimo na njegovom širenju, svako prema svome znanju i mogućnostima. Ovaj svijet prolazi kao što je prošao onima prije nas, pa ćemo iza toga stati pred svog Uzvišenog Gospodara i nakon polaganja računa naći ono što smo radili prije. 

Pametan nikada neće zamijeniti vječno za prolazno niti bezvrijedno za neprocjenjljivo.